Planina Biokovo

Pogled s mora na ove fascinantne, gole stijene, na ono zeleno i brojnim naseljima išarano podnožje doima se svakoga. U jednom trenu pogled obuhvaća vruć šljunak plaža, zelenilo primorskog ruba, tisuću metara visok pojas stijena, a povrh svega bijele vapnenačke vrhove najljepše planine u Dalmaciji. Uza sve dimenzije i nagibe, uz to što ogromni i strmi kameni masiv djeluje kao da će se upravo srušiti na nas, Biokovo je pristupačna planina. Na njezino tjeme vodi niz staza što se probijaju kroz stijene, na prvi pogled neprohodne, a na sam vrh vodi asfaltirana cesta, najviša cesta u Hrvatskoj. Svaki posjet ovom divu među našim planinama pruža izvanredan doživljaj jer su tu na malom prostoru sabrani neobični kontrasti prirode, obogaćeni vidicima na more.

Po svojim osobitostima, naročito po svojim oblicima terena, kao i po svome biljnome svijetu, Biokovo se može više nego ijedna planina približiti i domaćim i stranim turistima. Činjenica je da se na Biokovu još i danas mogu promatrati stalne i vrlo raznolike promjene u biljnom i životinjskom svijetu. Pod utjecajem vrlo aktivne i dobrim dijelom vrlo surove prirode, na ovoj se izrazito krškoj planini skoro nigdje ne zapaža mirovanje. Sve je u stalnom pokretu. Zbog toga ta planina može postati i objektom trajnih i sustavnih znanstvenih istraživanja. Godine 1981. proglašeno je i Parkom prirode.

Svojim najvišim vrhom (Sv. Jure, 1.762 m), Biokovo je za 4 m više od najvišeg vrha na Velebitu (Vaganski vrh, 1758 m), inače najvećem gorju u Hrvatskoj. Istog položaja (sjeverozapad-jugoistok) kao i ostali Dinaridi, Biokovo se izdiglo u neposrednoj blizini mora.